Autor Tema: Zmije  (Posjeta: 10680 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline WarDog

  • Administrator
  • General pukovnik
  • *****
  • Postova: 2722
  • Karma: +7/-4
  • www.airsoft-alfa.com
Zmije
« : 12. Lipanj 2010. 00:50:32 »
+22
Do sada nismo imali tu nesreću da se na treningu ili susretu nađemo oči u oči sa zmijama,( barem što se tiče mog kluba) eto kako bi i taj eventualni susret prošao što bolje po nas napravio sam kratak post o istima.Ovaj post se već duže vrijeme nalazi na našim stranicama pa sam ponukan zadnjim postovima vezanim uz ovu temu odlučio postaviti isti i ovdje, nadam se da će biti od koristi .

                                                                                                                             ZMIJE
 Što (ne)napraviti pri susretu sa zmijom:

  1. NE paničariti! Panika je najgore što vam se može dogoditi u tom trenutku i može rezultirati ozljedom zmije i/ili vas.

  2. Ukipite se. Nemojte pomaknuti ni jedan mišić, a ako se morate pomaknuti, onda BEZ NAGLIH POKRETA, samo polako. Ako imate fotoaparat pri ruci, pokušajte ju fotografirati.   (naravno zvuči smiješno ali naknadno slika može značiti puno ukoliko vas ugrize)

  3. Pogledajte zmiju. Probajte je identificirati (barem je li otrovnica ili neotrovnica). Pogledajte u kom se smjeru zmija kreće ili miruje.

4. Pogledajte oko sebe (da bi našli put kojim možete proći na sigurnoj udaljenosti od zmije i da ih ne bi bilo još oko vas).

 5. Odaberite najsigurniji put kojim ćete proći na oko 2 m od zmije (minimum ako ne znate koja je zmija), ako vam teren to dopušta.

 6. Polako se maknite od zmije.

7. Ako nemate drugog izbora nego proći baš onuda gdje je zmija, onda uzmite ili štap (pa nježno dodirujte zmiju dok ne pobjegne) ili ju poškropite sa malo vode (to najbolje otjera poskoka).

 Zmije su, kao što je poznato – gmizavci.

 One su ili neotrovne i potpuno bezopasne, ili otrovne i vrlo opasne.

 Otrovne zmije se u brzini teško razlikuju od neotrovnih, ali osnovno je to da otrovnice imaju izraženu trokutastu glavu (kod neotrovnih je ona više jajolika) i dosta sužen vrat, dok kod neotrovnih to nije slučaj. Žive na svim meridijanima ali ih mnogo više ima u toplijim krajevima.
 
Da bi zmija bila uspješno identificirana, treba obratiti pažnju na nekoliko faktora: * boja tijela * dužina * izgled i oblik glave (ako ju se vidi) * šare/uzorci tijela/glave (ako ih ima) * da li je zmija vitka ili debela za svoju dužinu BOJA- ne garantira uvijek 100%-tnu identifikaciju jer temeljne boje tijela se mogu razlikovati i unutar same vrste. Također nije dovoljno reći da je zmija "šarena", jer to može biti bilo koja zmija na svijetu.

DUŽINA- jako ju je teško procijeniti "od oka", ali ipak treba pokušati (npr. "Vidio sam zmiju, bila je oko 1 m / između 60 i 80 cm...").

 IZGLED I OBLIK GLAVE- ako se može vidjeti glavu, obavezno treba pokušati zapamtiti kako izgleda.

ŠARE/UZORCI- (AKO IH IMA), jako važno za zapamtiti zajedno sa bojom tijela/glave. Neke zmije imaju razne šare (pruge, fleke, crtice...) koje mogu tvoriti razne uzorke (cik-cak, "ljestve"...).

-U Hrvatskoj živi tri vrste zmija otrovnica. To su riđovke (Vipera berus), planinska riđovka (Vipera ursinii macrops) i poskok (Vipera ammodytes). Sve naše skupine pripadaju skupini ljutica (Viperidac) Sve zmije porodice ljutica prilično su zdepaste i kratkog repa. Glava se jasno izdvaja od ostalog dijela tijela i srcolikog je ili trokutastog oblika. Prekrivena je uglavnom sitnim ljuskicama. Oči svih ljutica imaju okomitu zjenicu, što znači da su prilagođene gledanju u tami. Gotovo sve rađaju žive mladunce, koji su otrovni od rođenja. Zubi im izgledaju kao injekcijske igle, u unutrašnjosti se nalazi kanal, a na vrhu je mali procjep kroz koji izlazi otrov. Smještene su na prednjem dijelu gornje čeljusti

« Zadnja izmjena: 12. Lipanj 2010. 01:05:13 SilentKnight »
"bolje da me mrze zbog onoga sto jesam,nego da me vole zbog onoga sto nisam"

"Shut up and play airsoft!"

"Ne prestajemo se igrati zato što starimo; starimo zato što smo se prestali igrati"

Offline WarDog

  • Administrator
  • General pukovnik
  • *****
  • Postova: 2722
  • Karma: +7/-4
  • www.airsoft-alfa.com
Odg: Zmije
« Odgovori #1 : 12. Lipanj 2010. 00:51:17 »
+10
POSKOK (vipera ammodytes)
 GDJE: Cijelo područje Hrvatske na pogodnim staništima, neki otoci (Krk, Pag, Korčula, Hvar, Brač, Vir...)



 Opis: Odrasli su prosječno od 60 do 80 cm, mužjaci su veći od ženki i mogu narasti do 100 cm. Jedina istočnoeuropska otrovnica sa rošćićem na nosu. Tijelo je relativno debelo. Mužjaci su sivkasti, ženke su smeđe, sivosmeđe, crvenosmeđe. Rijetko žuti (1), roskasti ili zelenkasti. Melanizam (potpuno crne jedinke) je krajnje rijedak. Na leđima je tamna (crna, smeđe-crna) linija koja tvori cik-cak šaru (ne mora biti kontinuirano spojena). Samo je u rijetkim slučajevima šara blijeda ili kao crta. Trbuh je roza, sivkast, pjegast (tamno). Dolnja strana repa je crvena, narančasta, roza, zelena, žućkasta... Leđne ljuske imaju greben.
Postoje 3 podvrsteu Europi:
 V. a. meridionalis (jug Balkana),
V. a. montadoni (istočna Rumunjska, Bugarska, europski dio Turske),
 V. a. ammodytes (Hrvatska, ostali djelovi rasprostranjenosti) i 1 podvrsta u Aziji- V. a. transcaucasiana.
Stanište: Najviše voli suha osunčana područja sa nešto vegetacije i kamenja (suhozidovi, hrpe kamenja, salonitne ploče, livade sa gustim niskim grmljem- polušikare...). Ponašanje: Povremeno se penje po niskom grmlju i drveću (sunčanje, traži ptice), u kamenim zidovima traži guštere. U proljeće i jesen aktivan danju, a po ljeti aktivniji u sumrak i noću. Relativno spor, ali brz po potrebi, često kad ga se iznenadi ili sikće i/ili bježi ili se ukipi. Iako ga se može lagano razbjesniti, rijetko se brani ugrizom. Otrov: Europska najopasnija otrovnica što se tiče otrova, u prošlosti čak i smrtonosan (danas jako rijetki smrtni slučajevi, normalno boravak od oko tjedan dana u bolnici, teški simptomi trovanja). Očnjaci mogu biti i 1 cm dugi. Ugriženo mjesto jako naotekne, jako boli. Po jačini otrova (u Hrvatskoj) na prvom mjestu su poskoci u okolici Slunja, onda su velebitski, pa zagrebački i na četvrtom mjestu su krapinski. *Mnogi ljudi tvrde da poskoci skaču, što nije točno. Debeli su zbog sala, pa nemaju dovoljnu mišićnu snagu za to (ali ipak jako brzo grizu!). Taj "mit" je vjerojatno nastao kada su se ljudi po noći šetali po kamenjaru u ljeti kraj nekog grma ili drveta na kojeg se poskok popeo, pa kad ih je ugrizao, kako nisu dobro vidjeli, rekli su da skače. To je jedna verzija. *Poskok se boji vode i ne voli se smočiti osim ako nije pitanje života i smrti, pa ga se može otjerati i tako da ga se pošprica običnom vodom. Nekad je i jedna kapljica dovoljna.


 2) RIĐOVKA (lat.Vipera berus) .
 GDJE: Uglavnom kontinentalni krajevi, Istra.



U nekim dijelovima uglavnom na većim nadmorskim visinama. Opis: Odrasli su obično do 65 cm, rijetko do 80 cm (čak 90 cm), ženke su veće od mužjaka. Rep je 1/5-1/6 ukupne duljine tijela. Tijelo je deblje, ima spljoštenu (ravnu, nije uzdignuta, ali ponekad može biti blago uzdignuta) "njušku". Većina riđovki ima jasnu cik-cak liniju na leđima. Ta je obično bez blijeđe centralne linije (kao kod nekih drugih sličnih ljutica). U rijetkim slučajevima cik-cak linija je ravnih rubova, isprekidana, blijeda ili čak je nema. Temeljna boja tijela varira: mužjaci su vrlo kontrastno obojani (naročito u proljeće), u pravilu bijelkasti ili blijedo sivi sa intenzivnim crnim uzorcima. Ženke su smeđkaste ili crvenkaste sa tamnim uzorcima. Postoje i druge kombinacije boja (sivo-smeđa...) i mogući su potpuno crni (melanistički) oblici (u polarnim područjima 50% populacije može biti melanističko). Malci su često crvenkasti. Trbuh je siv, sivo-smeđ, crn, nekad sa bijelim pjegama. Vrh repa je žut, narančast ili crven odozdo. Stanište: Susreće se na vrlo raznolikim tipovima staništa, naročito na sjeveru rasprostranjenosti. Tu se nalazi na barama, ravnicama, otvorenim šumama, rubovima polja, živicama, močvarnim livadama, čak i slanim močvarama. Na jugu se češće susreće na planinskim područjima, nizinama... Ponašanje: Većinom aktivna danju, naročito na sjeveru. Spljošti tijelo kad se sunča. Melanistički oblici bolje upijaju toplinu. Mogu putovati 0.5-2 km od mjesta na kojem hiberniraju i pare se do lovišta i mužjaci mogu preći i 200 m po danu u sezoni parenja.
Otrov: Snažno djeluje, ali ugrizi nsu toliko opasni kao kod talijanske ljutice (Vipera aspis) i poskoka.
Očnjaci odrasle riđovke su dugi oko 4 mm. Kod ljudi ugriz izaziva bol, oticanje, razaranje okolnog tkiva, u kasnijim fazama može se javiti mučnina i povraćanje. Zdravim odraslim osobama ugriz nije opasan po život, ali se ipak preporuča liječnička pomoć. Ljudske smrti su jako rijetke.
Bosanska riđovka (V. b. bosniensis) ima jaći otrov od obične riđovke


PLANINSKA RIĐOVKA (Vipera ursinii macrops)-to je najmanja europska ljutica.
 
Prosječna joj je duljina 45cm.




 Živi u planinskim područjima, iznad 1500m n/m južne Hrvatske, južnim područjima BIH, Crne Gore i u sjevernoj Albaniji. Glava joj je malena i na njuški zaobljena, a oči su relativno velike temeljna boja joj je siva ili žućkasto-siva, ljuskice na grlu i usnama imaju crne rubove. Leđna cik-cak pruga je vrlo varijabilna i u dosta primjeraka razbijena u nepravilne mrlje i/ili poprečne pruge. Trbuh joj je svjetlo smeđ, tamno smeđ ili siv. Po temeljnoj boji vrlo je slična riđovki. Hrani se uglavnom kukcima-raznim vrstama skakavaca, zrikavaca i kornjaša. Plijen grabi ustima i odmah ga guta. Ova vrsta leže os 2 do 5 živih mladunaca, dugih oko 12cm.
Otrov planinske riđovke slabiji je od otrova drugih europskih ljutica. Pošto je mala zmija, nevelika je količina ubrizganog otrova. Otrov izaziva lokalnu bol i oticanje. U osjetljivih osoba može se javiti mučnina i povraćanje, ali oporavak je obično brz. 
Nisu zabilježeni smrtni slučajevi, nije agresivna i relativno se rijetko brani ugrizom.
Za razliku od poskoka ulazi i u vodu.


Planinski žutokrug

 GDJE: Dinara, J Velebit

 Opis: Odrasli su obično ispod 50 cm, vrlo rijetko iznad 60, ženke su veće nego mužjaci.



Najmanja europska ljutica: mala, debela zmija uske glave, često ima mrki izgled.
Najčešće se zamijeni sa talijanskom ljuticom (Vipera aspis) i riđovkom. Od talijanske ljutice se razlikuje u tome da nema "njušku" uperenu prema gore i ljuske na glavi su uvijek velike i ima mali broj redova leđnih ljusaka. Od riđovke se razlikuje u tome što je manja, ima užu glavu sa zašiljenom "njuškom" i nekoliko razlika u ljuskama na glavi. Leđne ljuske u presjeku izgledaju poput vala, imaju izraženiji greben i često su kratke pa se vidi tamna koža od ispod. Te odrednice daju grubu "teksturu" žutokrugu. Uzorak često nije raznolik: obično je sivkast, blijedo smeđ ili žućkast sa tamnom cik-cak šarom na leđima koja je obično obrubljena crnim i može ponekad biti razlomljena u pjege. Bokovi su obično tamni, trbuh može biti crnkast, bjelkast ili tamno sivi, čak rozkast, sa ili bez pjega. Donja strana repa je ponekad tamna ili sa žutim uzorkom. Kod ove podvrste su mogući melanistički oblici (skroz crni). Stanište: Planinski žutokrug je planinska forma, sreće ih se na visinama preko 1 000 m nadmorske visine. Živi na brdima sa dobrom "drenažom", nešto vegetacije, ali češće na visokim često suhim, livadama. Ponašanje: Planinski žutokrug je pomalo živčana zmija (a tko ne bi bio da ima manje od 100g i nešto ogromno ti ne da mira?), hoće gristi ako ga se uznemirava. U neuznemirenim staništima može biti relativno česta (ali to je ipak rijetko u usporedbi sa ostalim vrstama).
Otrov: Slabiji od svih ostalih europskih ljutica.
To zajedno sa blagim i mirnim temperamentom čini žutokruga najmanje opasnom europskom ljuticom, ali zbog moguće zamjene sa opasnijim riđovkama (V. berus berus i V. b bosniensis) ipak treba postupati prema njima sa poštovanjem. Kod ljudi izaziva lokalnu bol i oticanje.
U osjetljivih osoba može se javiti mučnina i povraćanje, ali oporavak je obično brz.
Nisu zabilježeni smrtni slučajevi.

 

 Crna poljarica (žuto-zeleni guž, crnica, crni guž, crni gad)





 GDJE: Istra i Kvarner, Primorje, neki otoci (Krk, Veli Brijun, Susak, Palagruža...).
Najviši nalaz u RH je u Lici (Krasno, 1340 m), a najjužniji je kod Baške Oštarije.

Opis: Odrasli su do 150 cm, ponekad duži. Vitka zmija sa pomalo malom ali jasno istaknutom glavom, glatke ljuske i vrlo istaknute oč sa okruglom zjenicom. "Temeljna boja" tijela je kroz većine rasprostranjenog teritorija većinom zelenkasto-žuta koja je većinom "sakrivena" crnim/tamnim pigmentom koji formira konačni uzorak: poprečne pruge na prednjim dijelovima tijela, žute pruge/redovi pjega. Taj se uzorak proteže sve do tijela, pa se često vidi dok zmija bježi u zaklon.Trbuh je žućkast ili sivkast (rijetko crvenkast), ponekad sa malim tamnim točkicama. Većina odraslih jedinki sa SI rasprostranjenosti, J Italije, Sicilije i nekih otoka je skoro potpuno crna (pa tako i u Hrvatskoj). Mladi su sivi ili maslinaste boje, sa uzorkom na glavi (najčešće svijetla crta između očiju, okrugle točkice i lagani V- ili W- oblikiza tih. Također mogu biti prisutni tamni uzorci nas prednjemdijelu tijela. Odraslu obojanost poprime negdje oko četvrte godine. Ljuske: Obično 19 (17-21) preko sredine leđa, trbušne: 187-212 (m)/197-227 (ž), 92-125 para podrepnih. Stanište: Voli raznovrsna suha staništa, otvorena ali dobro obrasle vegetacijom (npr. osunčane kamene padine, grmasta područja, makija i garig, rijetke šume i njihove granice, ostaci građevina i vrtovi). Povremeno i vlažne livade i drugim vlažnim mjestima. U RH do 1340 m. Ponašanje: Nekad vrlo česta, većinom aktivna danju, boravi na zemlji, ali se doro penje po grmlju i kamenju. Hibernira u pukotinama u kamenju, hodnicima sisavaca, nekad u grupi. Od mjesta hibernacije se može vrlo daleko preseliti u proljeće do ljetne "kuće". Tu može boraviti na relativno malom području (oko 3000 m2 u djelovima Italije). U tom teritoriju kreću se u potrazi za hranom, sunčaju se, vrućiji dio dana provode u sjeni. Slično i sa riđovkom, vjeruje se da tamnija koloracija nekih jedinki pospješuju upijanje topline za hladnijeg vremena i te jedinke znadu narasti nešto veće od ostalih i imaju više jaja. Ali te prednosti se uravnoteže sa činjenicom da te jedinke nisu dovoljno kamuflirane pa ih predatori češće ulove. Vrlo brza (odmah iza zmajura) i okretna zmija, lovi vidom i zna biti vrlo agresivna ako ju se ulovi i zna uporno i jako gristi. Ponekad davi plijen
« Zadnja izmjena: 17. Ožujak 2013. 18:07:25 WarDog »
"bolje da me mrze zbog onoga sto jesam,nego da me vole zbog onoga sto nisam"

"Shut up and play airsoft!"

"Ne prestajemo se igrati zato što starimo; starimo zato što smo se prestali igrati"

Offline WarDog

  • Administrator
  • General pukovnik
  • *****
  • Postova: 2722
  • Karma: +7/-4
  • www.airsoft-alfa.com
Odg: Zmije
« Odgovori #2 : 12. Lipanj 2010. 00:51:57 »
+10
Šara poljarica (balkanska poljarica)
GDJE: Čitava obala Jadrana, mnogi otoci



Opis: Odrasli su obično ispod 100 cm, ali može do 130, čak i više. Vitka zmija sa dobro definiranom glavom, glatkim ljuskama, izraženim očima sa okruglom zjenicom. Maslinasto siva, sivo-smeđa ili žućkasto-smeđa sa tamnim pjegama na prednjem dijelu tijela koje su često odvojene sa svijetlim trakama, često nepravilne. Ostatak tijela obično ima pravilne uske svijetle i tamne pruge. Manje bijele piknje često prisutne na rubovima nekih leđnih ljusaka. Trbuh je žućkast ili bijelkast sa tamnim mrljama koje su prisutne barem na bočnim stranama vrata. Mladi su slični mladima crne poljarice. Stanište: Nađe ju se na suhim kamenitim mjestima, grmoviti teren, vinogradi, obrasle ruševine, rijetke šume i niska makija, na rubovima cesta... Ponekad vrlo česta. U Hrvatskoj do 800 m nadmorske visine, ali najviše ih ima blizu morske razine. Ponašanje: Vrlo sličan način života sa crnom poljaricom, aktivna danju, prizemna, ali se ponekad penje po grmlju. Brza i agilna.
 Grize kada je se primi.

 Šilac
 GDJE: Čitava obala Jadrana, na S Crikvenice, neki otoci (Krk, Pag...)



Opis: Odrasli su do 135 cm, ali obično ispod 100 cm. Lako se identificira po građi i uzorku. Vrlo vitka zmija sa uskom i dobro izraženom glavom i rep koji je 1/4 ili čak 1/3 dužine cijelog tijela. Trbušne ljuske su izraženo grebenaste. Prednji dio tijela je obično sivo zelen ili maslinasto smeđ, čestoprema repu postaje sve smeđije ilicrvenkastije. Red velikih crnih ili maslinastih pjegana bočnim stranama vrata, od kojih svaka može biti okružena koncentričnim tamnim i vanjskim svijetlim prstenovima. Te pjege su izraženije i protežu se dulje po tijelu kod mladih jedinki. Koža ispred i iza oka svijetlo obojana. Trbuh je žut ili bijelkast, bez pjega. Glatke ljuske na leđima. Stanište: Voli suha, često kamenita staništa, ponekad sa grmljem i nešto guste vegetacije po kojoj se penje. Pojavljuje se na čistinama, u šumama, kraj obraslih zidova, kamenitim obalama, kamenitim kotlinama, ruševinama, rubovima puteva. Ponašanje: Aktivan danju i pretežito prizemna vrsta, voli suha, često kamenita staništa, ponekad sa grmljem i nešto guste vegetacije po kojoj se penje. Pojavljuje se na čistinama, u šumama, kraj obraslih zidova, kamenitim obalama, kamenitim kotlinama, ruševinama, rubovima puteva... Vrlo brza u usporedbi sa ostalim poljaricama.
Ponekad grize kad ga se primi. Za razliku od većine zmija, ne sikće.

 Bjelica
GDJE: Čitava Hrvatska, neki otoci (Krk, Cres, Rab, Hvar, Brač, Mljet...)



Opis: Odrasli su do 200 cm (225 cm), ali obično oko 140 cm, mužjaci su veći od ženki (i imaju duži rep). Vrlo elegantna i vitka zmija sa uskom glavom, oči imaju okrugle zjenice. Odrasle jedinke mogu biti smeđkaste, sivkasto-zelenkaste, čak i crne boje (melanizam) (prvih cirka 20-40 cm nekad svjetliji), sa bijelim točkicama na rubovima ljusaka, naročito na polovici tijela. Trbuh je žut ili bijelkast, ljuske su grebenaste. Smeđkaste mogu imati žute pjege iza glave pa se može zamijeniti sa bjelouškom. Vrlo slična talijanskoj bjelici (Zamenis lineatus (prije Elaphe lineata)- J Italija). Također primijećen albinizam (potpuno bijele/žuto bijele- 1 2). Mlade zmije imaju 4-7 redova malih crnih (smeđih) pjegica po tijelu i često tamni uzorak na vratu u obliku slova ''V'' ili ''U''. Stanište: Česte su ma suhim staništima, livade sa grmljem i visokom travom, ali i kameni zidovi, kamenjari i stogovi sijena. Ponašanje: Aktivne su danju, nekad i vrlo toplim večerima. Voli se sunčati, ali bježi od velikih vrućina. Može biti vrlo brza. Vrlo se spretno i elegantno penje po drveću i grmlju, nekad ravno prema gore. Često bježi, nekad brže, nekad sporije, ali često se osjeća neugroženo od ljudi pa znade ostati na mjestu i ne micati se. Često grize kada ju se primi i pušta ''neugodan'' sadržaj kloakalne žlijezde (ništa opasno za zdravlje, bez mirisa, lako se pere...), ali se u prosjeku ubrzo smiri i pokaže svoju blagu narav.
Gravidne (trudne) ženke su puno agresivnije.

Kravosas četveroprugi guž

GDJE: Obalno područje Hrvatske, neki otoci (Krk, Cres, Silba, Hvar, Vis, Plavnik...



Opis: Odrasli su do oko 260 cm (rijetko dulji), ali većina je ispod/oko 150 cm. Najveća europska zmija. Velika, pomalo deblja zmija, robusnija od ostalih velikih zmija na području rasprostranjenosti. Glava je dobro izražena, pomalo duga i zašiljena, okrugla zjenica. Leđne ljuske su lagano, ali izraženo, grebenaste kod odraslih. Mladi imaju red tamnih, širokih mrlja (često sa crnim obrubom) ili prečaka na leđima i 1 ili 2 niza manjih na svakom boku. Glava u mladih ima jasan uzorak, a trbuh ima tamne šare koje mogu tvoriti 2 linije. Odrasli mogu imati više-manje takve uzorke ili sa 4 tamne (često tamno smeđe) linije na leđima. Ima 2 predočne ljuske. Stanište: Često ih se može naći na rubovima šuma i živica, u otvorenim šumama, na obraslim kamenitim padinama. Preferiraju nešto hladovine i vole topla, relativno vlažna staništa i može ih se susresti u močvarama i kraj potoka i bazena. Ponašanje: Dobro se penje i pliva. Kravosas je realtivno flegmatičan i sporije se kreće. Naša najpitomija zmija, gotovo nikad ne grize.
 U početku može dojmljivo puhati, ali od toga ubrzo odustane.

 Ribarica kockasta vodenjača

GDJE: Cijela Hrvatska, neki otoci (Cres...



Opis: Odrasli su do 130 cm , nekad više, ali obično ispod 80 cm. Ženke su veće od mužjaka. Srednje velika zmija obično sa omalom, uskom, zašiljenom glavom, okruglim zjenicama i vrlo izraženim grebenima na leđnim ljuskama. Boja varira: najčešće sivkasta ili smeđkasta, ali ponekad žućkasta ili zelenkasta, često sa uzorkom pravilnih tamnih pjega koje su pravilno raspoređene po tijelu. Te pjege mogu biti velike, male ili ih nema ili su spojene i tvore tamne crte na leđima i bokovima. Te na bokovima se često izmijenjuju sa scijetlijim crtama. Ponekad uzrak u obliku "Λ" na šiji, ali uzorci na glavi su obično mutni. Trbuh je bijelkast, žut, roza, crven ili tamni i kockast ili sa 1 ili 2 nepravilne tamne linije, ili potpuno crn. Stanište: Općenito vrlo slična maurskoj vodarici (Natrix maura) i susreće se na sličnim staništima (rijeke, jezera...), ali više voli vodu i često provodi većinu svog vremena u vodi. Može roniti do 2 sata. Vrlo česta na obalama rijeka (čak može biti svakih 2-3 metra obale jedna). Ponašanje: Jako rijetko grize. Također, kao i bjelouška, isprazni sadržaj kloakalnih žlijezda ako se primi, pravi se mrtva.

 Smukulja Coronella austriaca

 GDJE: Čitava Hrvatska, neki otoci (Brač, Krk, Cres, Mljet...)



Opis: Odrasli su obično do 70 (75) cm, nekad preko 80 cm. Ženke su veće od mužjaka. Zjenica je okrugla, glatke ljuske. Obično sivkasta, smeđkasta, roskasta, nekad i crvenkasta. Ženke su sivije od mužjaka (obično smeđi). Po tijelu ima 2 reda tamnih (smeđih, crnih) pjega, iza glave obično malo veće mrlje (nekad u obliku rogova). Na bočnoj strani glave prolazi tamna pruga od nosnice preko oka do vrata. Trbuh je crvenkast, narančast, siv ili crnkast, nekad sa pjegicama. Stanište: Zna se ju naći na grmovitim, travnatim padinama, kamenjarima (navodno čak i u vinogradima), suhim, ali i vlažnim staništima. Voli se grijati ispod vegetacije, limova (...), ali izbjegava velike vrućine. Zbog toga je češće aktivna u hladnijim dijelovima dana, toplim oblačnim danima. Ponašanje: Vrlo tajnovita zmija koja je aktivna danju. Za toplijeg vremena aktivna i noću. Po danu se ne kreće puno (13 - 100 m). Može se penjati po gustom niskom grmlju. Relativno spora i flegmatična, ali u rukama često grize, čak i ako se ne osjeća ugroženom (ugriz je potpuno bezopasan i ne boli, ali po mom mišljenu i osobnom iskustvu ima jači stisak od bjelice iste veličine). Također kao i bjelouška pušta sekret neugodna mirisa (miris je puno slabijeg intenziteta od bjelouške).

 Crnokrpica "pržac" Telescopus fallax fallax

GDJE: Čitava obala Hrvatske, mnogi otoci (Krk, Cres, Rab, Lošinj, Pag, Silba, Kornati, Šolta, Brač, Svetac, Vis, Hvar, Korčula, Mljet, Lopud...)




Opis: Odrasli su obično oko 75 cm, ali nekad i 130 cm. Vitka zmija sa širokom plosnatom glavom. "Njuška" je zašiljena, ali tupa, oči su male sa okomitom zjenicom. Ljuske na glavi su velike. Leđne ljuske su glatke. Siva, bež ili smeđkasta leđa sa tamnom mrljom ili ogrlicom iza glave i niz tamnih poprečnih pruga ili mrlja na leđima koje su često ukošene (naročito na vratu gdje se najbolje vide). Blijeđe linije prisutne na bokovima i često ima tamnu prugu od svakog oka do spoja čeljusti. Trbuh je blijedo žućkast, bijelkast ili čak rozkast, nekad "zaliveno" sa sivom ili smeđom bojom koja mpže tvoriti nepravilne linije ili pjege. Stanište: Obično ih se nađe na kamenitim terenima, kamenitim terenom sa degradiranom vegetacijom, starim zidovima, hrpama kamenja, ruševine... ali ponekad i na hrpama stare vegetacije i pjeskovitim prostorima sa grmastim pokrovom. Ponekad blizu ljudskih naselja. Pretežito nizinska zmija. Ako ju se uznemiri, može se ponašati kao ljutica: glasno sikće, spljošti tijelo i glavu i grize. Temperament varira i neke žele gristi kad ih se primi (ali kod hrvatskih većinom vrijedi da ne grize ruku koja ju drži). Aktivna noću po ljeti, po danu za hladnija vremena. Ponašanje: Većinom lovi u sumrak. Pretežito se prehranjuje gušterima, posebno gekonima i lacertidama, ali isto tako povremeno agamama i sljepićima. Može ponekad jesti male zmije i rijeđe manje sisavce i ptice, također kukcima (male crnokrpice). Veće crnokrpice love plijen do veličine skoro odraslog balkanskog zelembaća (Lacerta trilineata). Plijen nekad izvlači iz njegovog skrovišta, ali također vreba na otvorenome i prilazi oprezno iza zaklona (od tuda vjerojatno englesko ime "Cat Snake"). Kada ulovi guštera, drži ga u čeljustima dok otrov "ne proradi". Ulovljena, nije agresivna i nerado grize. Otrov: Ima užlijebljene očnjake straga (ispod oka) u gornjoj čeljusti (stražnjožljebozubica). Otrov (ubrizgava "žvakanjem"- "primitivni" mehanizam) prouzroči smrt malih guštera za 1-5 minuta, ali nije opasan za ljude jer su usta premala da bi očnjaci bili korišteni efektivno.
Simptomi (u "najgorem" slučaju) kod čovjeka bi vjerojatno bili slični kao kod ugriza zmajura: oticanje ugriženog mjesta, mala lokalna bol, eventualno mučnina... i prođu za nekoliko sati (bez bolničkog liječenja).

Bjelouška obična prugasta švicarska

 GDJE: Cijela Hrvatska, neki otoci (Krk, Cres, Rab, Pag, Šolta, Korčula, Dugi Otok, Plavnik...



Opis: Prosječno velika 150 cm, ali može i oko 200 cm (N. n. helvetica), ženke su veće od mužjaka (deblje, do 2 puta dulje!).
Odrasli primjerci imaju okruglastu glavu, okrugle zjenice. Boja vrlo varira (crno-siva-tamno plava, smeđa, maslinasto siva, mogu biti prisutne crne pjege, nekad svjetle pruge...), ali mnogi primjerci imaju 2 bijele/žute/narančaste pjege (nekad crne) iza glave. Mladi se mogu zamijeniti sa bebama bjelica zbog sličnog uzorka. Leđne ljuske imaju greben po sredini. U Europi živi 12 podvrsta *(vidi marginu) (u Hrvatskoj N. n. natrix, N. n. persa (do ca. 150 cm) i N. n. helvetica (do ca. 200 cm, samo na području Istre te više nadmorske visine), ali radi jednostavnosti se sve zapadne podvrste stavljaju pod N. n. helvetica, a sve istočne pod N. n. natrix. tanište: Voli vlažna mjesta, ali se može naći i dalje od vode. Voli livade sa jako gustom (često dubokom) travom. Ponašanje: Aktivna danju, nekad u sumrak za vrijeme vrućeg vremena na jugu. Na Sardiniji navodno aktivne noću. Savršeno pliva, prosječno roni do 15 min. Kada se uznemiri sikće jako glasno i baca se, ali ne grize! Ako to ne uspije, pravi se mrtvom tako da se okrene na leđa, otvori usta, isplazi jezik (nekad pusti malo krvi) i luči sekret "neugodna" mirisa iz analne žlijezde (miriši kao crkotina, teško se pere!). To ćešće rade (po mom iskustvu!) jedinke velike 1 m na više nego mali. Kada ju se primi često izbaci "sadržaj" crijeva. Ponekad jako dobro glumi kobru (raširi glavu, uzdigne prednji dio tijela, bacaka se, ali ni tad ne grize).

Crvenkrpica
(pjegava c., mišarica, šareni guž)




GDJE se nalazi:

Obalno područje kod Istre, mnogi otoci

Opis:
Do oko 116 cm, ali obično kraća, ženke su veće od mužjaka. Prilično vitka zmija s karakterističnim rasporedom uzoraka. Glava je uska, ali izražena, okrugle zjenice i glatke ljuske. Odrasli zadrže uzorak mladih, koji se često sastoji od reda crno obrubljenih smeđih ili crvenih pjega na leđima i red manjih pjega na bokovima. Uzorak na leđima može biti vrlo raznolik. Temeljna boja tijela je sivkasta, žućkasta ili sjajna. Trbuh je žućkasto sjajan kraj glave, ali postaje tamniji prema repu, tako da je sredina i stražnji dio trbuha često većinom crn. Glava je jasno obojana s tamnim crtama.

Stanište:
Pretežito zmija koja živi na zemlji, karakteristična za sredozemnu makiju i obično ju se nađe ispod 500 m nadmorske visine, ali može i do 1600 m. Obično je na osunčanim staništima, naročito na onima koji imaju kamenje i nešto vegetacije: rubovi polja, rubovi cesta, hrpe kamenja, padine s kamenjem, suhozidovi, ponekad močvare i obale potoka. Može ju se susresti i u ljudskim staništima: vrtovi, vinogradi, maslenici, groblja, oko štala i kuća, u koje ponekad uđe.

Ponašanje:
Aktivna danju, ponekad i u sumrak. Relativno se sporo kreće, ali se spretno penje po hrpama kamenja, zidovima i grmlju, gdje ju se često može vidjeti kako leži i izbjegava visoku temperaturu na zemlji. Hoće gristi kada ju se primi, ali se ukipi kad ju se uznemiri. Ponekad brzo vibrira vrh repa u lišću i tako stvara zvuk čegrtaljke.

Prehrana:
Veliki plijen može daviti, ali manji je pritisnut uz zemlju prije gutanja. Odrasli se skoro samo prehranjuju sisavcima i njihovim mladima (mali glodavci, ponekad rovke...),  ponekad pticama i gmazovima. Mladi se hrane gušterima.
« Zadnja izmjena: 17. Ožujak 2013. 18:28:37 WarDog »
"bolje da me mrze zbog onoga sto jesam,nego da me vole zbog onoga sto nisam"

"Shut up and play airsoft!"

"Ne prestajemo se igrati zato što starimo; starimo zato što smo se prestali igrati"

Offline WarDog

  • Administrator
  • General pukovnik
  • *****
  • Postova: 2722
  • Karma: +7/-4
  • www.airsoft-alfa.com
Odg: Komentari Zmije
« Odgovori #3 : 15. Srpanj 2010. 23:10:10 »
0
ZMIJSKI UGRIZ I NJEGOVO LIJEČENJE

-   Zmijske otrove u grubo možemo podijeliti na hemotoksične i neurotoksične otrove. Hemotoksični otrovi djeluju na krv, ubrzavaju ili sprječavaju grušanje krvi i/ili izravno razaraju različita tkiva. Neurotoksični otrovi uglavnom ne razaraju tkivo, već djeluju na živčani sustav i zaustavljaju gutanje, disanje i kucanje srca.Svaka zmija posjeduje oba otrova , ali nekog više od drugog, ovisno o vrsti. Glavni simptomi trovanja otrovom ljutice je oticanje koje se brzo širi od mjesta ugriza i može zahvatiti veće dijelove tijela, pri tom se mogu javiti i drugi simptomi kao što su mučnina, povraćanje, grčevi, proljev, nesvjestica, može doći djelomičnog ili potpunog otkazivanja bubrega. Krv se može prestati grušati. Za razvoj simptoma vrlo je važno mjesto i mjesto ugriza. Najopasniji su ugrizi u glavu ili vrat, te ako je zmija ubrizgala otrov izravno u krvnu žilu. Jedini pravi lijek protiv zmijskog otrova ja posebni protu-otrov koji zovemo i zmijski antiserum.


   NEKOLIKO SAVJETA O PRVOJ POMOĆI KOD UGRIZA ZMIJE OTROVNICE:
   
   1. Ne lovite zmiju koja vas je ugrizla, to najčešće završava dodatnim ugrizima.
   2. Sjednite i pričekajte nekoliko minuta da vidite što će se dogoditi. Ako u roku od 30min ne dođe do oticanja, zmija nije pri ugrizu ubrizgala otrov ili vas je ugrizla neotrovna zmija.(kod ubrizganog otrova oticanje se javlja jako brzo)
    3. Ako se javi oticanje, ugroženo mjesto treba odmah podvezati zavojem ili maramom i što manje pomicati.
   4. Ugriženu osobu treba što prije odvesti liječniku, po mogućnosti u bolnicu.
   5. Mnogi ljudi na izlete u prirodu nose zmijski antiserum kako bi ga u slučaju ugriza mogli dati sami sebi. TO NIKAD NEMOJTE ČINITI!!! Možda ste alergični na zmijski antiserum. Ako  je tako nakon njegova ubrizgavanja javiti će se čitav niz alergijskih simptoma koji mogu biti opasniji od samog ugriza.
   6. Ne bojte se zmija i njihova ugriza! Od otrova naših otrovnica ne umire se često i brzo. Ako se i nekoliko sati nakon ugriza riđovke ili poskoka dođe do doktora. Ne treba vas biti strah od zmijskog ugriza. Oni su vrlo rijetki i zmija se brani ugrizom samo kada se osjeti jako ugroženom i preplašenom.

    Postoji jedna mala vakuumska pumpica, Aspivenin, koja služi za isisavanje otrova iz rane. Lagana je za uporabu, bezbolna i koristi se za sve od uboda kukaca do ugriza zmija. Može se nabaviti u Hospitaliji.

Za sve gore navedeno koristio sam se tekstom i slikom pronađenim u raznim medicinskim časopisima i sličnoj literaturi.

Reakcije nakon ugriza

Na mjestu ugriza sljedeća dva sata javljaju se bol i otok. Kod težih otrovanja bol nastupa brzo i neobično je oštra - otok se također brzo širi i može biti praćen jakim potkožnim krvarenjima. Na koži se, uz crvenilo, mogu javiti mjehuri s krvavim sadržajem. Neposredno nakon ugriza u gotovo polovice ugriženih javljaju se opći simptomi poput vrtoglavice, mučnine i povraćanja, osjećaja opće slabosti te otok regionalnih limfnih čvorova (u preponi kod ugriza u nogu ili u pazuhu kod ugriza u ruku). Blijeda i hladna koža, orošena znojem, uz ubrzan rad srca i pad krvnog tlaka znakovi su šoka, koji se uglavnom razvija postupno i glavni je uzrok smrti.

Kako postupiti

    * Ako zmija nije otrovnica... U tom slučaju ranu treba obilno isprati vodom, namazati antibiotskom mašću i zamotati zavojem. Zatim provjeriti kad je osoba zadnji put cijepljena protiv tetanusa i, ako je prošlo više od pet godina, potrebno je docjepljivanje.
    * Ako se sumnja na otrovnicu... Kod sumnje na zmiju otrovnicu ugrižena osoba mora strogo mirovati, tj. treba izbjegavati i najmanji pokret, a ruku ili nogu na kojoj je ugrizna ranica imobilizirati. Oko pet do deset centimetara iznad mjesta ugriza ugriženi ekstremitet treba podvezati srednje jakim stiskom kako bi se zaustavila venska i limfna cirkulacija, a radi usporavanja širenja otrova u organizmu. Važno je da se ne podveže prečvrsto kako se ne bi zaustavila arterijska cirkulacija. Nužan je hitan prijevoz ugrižene osobe u bolnicu. U načelu se hospitalizira svaki slučaj ugriza zmije, ne razmišljajući suviše je li otrovna ili neotrovna.

U literaturi se može naići na različite, pa i proturječne upute o postupcima nakon zmijskog ugriza, koje laike, a nerijetko i medicinske stručnjake, mogu dovesti u nedoumicu. Danas je općeprihvaćeni stav da se ranica NE zarezuje, otrov se NE isisava, a led se ne stavlja na mjesto ugriza!!!
« Zadnja izmjena: 17. Ožujak 2013. 18:23:10 WarDog »
"bolje da me mrze zbog onoga sto jesam,nego da me vole zbog onoga sto nisam"

"Shut up and play airsoft!"

"Ne prestajemo se igrati zato što starimo; starimo zato što smo se prestali igrati"